Obući ću svoju haljinu za večer, sa sjajnim zamršenim dekoracijama. Pozirati onima za koje ne marim i odoljeti violentnim mislima. Vrijeme je povlačenja s tuđih frontova. Ja ni svoje ne trebam. Na kraju te svečanosti kiča, u kojoj budala glupavog nadmudri, izbljuvat ću dane komplimente, staloženosti izraza mog lica. I zaustaviti se u zadnjem koraku,…
Kako sazrijevaju odabiri, sve manje trebam riječi za doživljaj pravog stanja stvari. Ono postaje jasno, a utisci uredno posloženi, samim promatranjem naizgled beznačajnih sitnica. Toliko riječi potrošenih na opis suštine, rastrzanosti između dviju krajnosti, da bi se na kraju livelirali na nuli. A opet svatko na svojoj strani, da ne poremeti se postignuti sklad. Nije…
Da je bilo vremena, ne bi se odjednom desilo sve. Neshvaćeni, od ljudi ludi, koji ne razumiju da glavni glumci nisu. Tek sporedni, velikog filmskog platna. Da je bilo vremena, kako smo mislili, dokazali bi da je bungee jump najobičniji skok. Stotinu takvih kad napraviš, samo ti još Niagara nedostaje. Da je bilo vremena, kao…
Samo da ti kažem da sam Doverski prolaz preplivala dvaput, (jednom dok se još zvao Oceanus Britannicus) tražeći te po gradovima Côtes-d'Armor. A ti si kažu u Doveru se po kafanama kurvao. Krenula sam za tobom, vozeći se vlakovima, sve do Londona. Jack the Ripper mi za petama bio. A ti si se navodno u…
Volim šetnje gradom.Volim ih više nego one prirodom.Promatranje ljudskih lica veoma je inspirativno za unutrašnje monologe. Neka su lica toliko inspirativna, da pravu dramu izazovu, iako, recimo, samo mirno sjede i razgovaraju ispijajući čaj.Ne znam koji, možda od jabuke, ali s cimetom jeste. I bilo bi to još jedno mirno popodne, s nekim planom za…
Mjesto radnje: u ateljeu misli. Vrijeme radnje: sadašnje Opis radnje: prazno platno bulji mi u potiljak, nedovršene skice nerviraju Ambijent radnje: nered prostora, svjetlosti dovoljno, vrata zatvorena, ključ u bravi okrenut dvaput (za svaki slučaj)
O Salomé, Salomé! Ti tijela opasnice iza velova sedam! Od moćnika moćnija, od mudraca mudrija. Zavodnice trezvenih, kretnjama vijugavim i grudima drskim. Pod svilom nazirućih bokova u galopu. O Salomé, Salomé! Ti tajno neosvojena, potrebo pobjednika! Vremenom neprolazna zagonetko vjekova. Ženo tuđih uzglavlja, nevoljena ljubljena, sto puta prokleta. Pred tobom na koljena razvratni se nadmeću….
Velike su ulogena malim platnima,i s druge strane kapaka,kad mi kažeš “Zažmiri!” Tad radnju pokrećeš,vijugavu, uz zvukekoje stvaraš prstima,prebirući mi strune. Zavrtiš me takok'o na ringišpilu,da moja me trezvenostna cjedilu ostavlja. Nazivaš onomkoja nikadazemljom hodala nije.Samo maštom zavedenog… Klečiš,pred snagom ljepote,sežući mido međunožja. Ti predaješ se vojskovođo!Koplje svojena moj stomak polažeš.Pobijeđen. /”Judith and the Head…
Ne može tvoja mašta doseći moju zbilju. Ne znaš da tek podojen si potajom i da mirišeš na ružičasto. Nazivaš me Sitnom Malom Pakošću, kada zamijenimo uloge. A kad zaboravim da nas gledaju, k'o viseće vrtove Babilona, nema boljih bedara za tvoju zlatnu kišu, do mojih. To znaš, a to je bitno. /"Danaë", by Gustav…
Nekada pomislim kako si nuspojava pogrešnog tretiranja moje ovisnosti o poljupcima.Znaš ono “za dobro jutro”, “za laku noć”, “za sretan put”, “za ugodan dan”…i nekih originalnijih naziva, koji izgovaraju se u pauzi, kad bujica riječi zastane u grlu, a misao se svede na tek nekoliko slova? Koliko god da ih je u satu, danu, večeri…noći…