Pismo Aleksandru

Gospodaru tame! Na obroncima mojih planina ne gnijezde se ptice pjevice, niti su s njihovih vrhova horizonti plavih nadanja. Moje delte tok ne napaja rodne doline klasja i crvenih makova. Pelin i drač je posijan. Jalovosti napajam grumen! Gospodaru okovanih, usjekline mojih zapešća trag su tvojih sramnih padova. U tvojim je rukama sječivo za moje…

Nastavi čitanje →

Na kraju dana

Razmišljam u razlomcima, djelujem u postocima, strogo proporcionalno onom "nečem", čemu zaboravih ime. Još jedan dan u nizu ne žalim ni za čim. Sabirem, množim, oduzimam… Ne dijelim. Sustignuta pravocrtnim kretanjem, pauze režem eksplicitno. Demoni su postali smiješne karikature. Sve je poznato i viđeno već. Još samo da zaboravim ljubičaste slonove.

Nastavi čitanje →

Teatar apsurda

Propustit ću još jednu predstavu u 9, nek’ me mijenja klaun finih manira i biti svoje predstave glumac, samo za probranu publiku. Ti s jedne, a ja s druge strane, globalno iste pozornice, među inim čarobnjacima, tražit ćemo svoj izgubljeni Oz. Jutro će mirisati na dozrele jabuke, ignorirat ćemo podsjetnike na laž. La Gioconda i…

Nastavi čitanje →

Čokoladni mousse

"Teže je nekih se navika riješiti, nego optrčati ekvator" – zaključi prijateljica uz osmijeh, gledajući čokoladni mousse pred sobom. Morala sam se usporedbi nasmijati, iako mi do smijeha baš i nije bilo. Već u slijedećem trenutku vidjeh se u maratonskoj trci i kako odustajem, nanovo birajući te, kao već provjereno mjesto za odmor Lagune Venete,…

Nastavi čitanje →

Poliʻahu

Gubim smisao u mnoštvu, ako ti obećam bilo što. Ne zamjeri. Previše je onih što zaklinju se olako. Kao vjetar mijenjati strane i nije neki podvig. Razmisli. Odoljeti njegovim naletima ukorijenjen, jeste. Božanstva su blizu, a ljudi daleki, planine duboke, vrhunci dijalektika. Već na pola puta Mauna Kea, na korak si do vrha svijeta. /"Poliʻahu…

Nastavi čitanje →

Dojam prvih sedam sekundi

Nekako počinjem da vjerujem, da je bolje prihvatiti već napisanu fabulu, s nekim tamo sretnim završetkom, nego li mijenjati je. Pred sebe svakodnevno postavljati karte, k'o u pasijansu kraljice Marije Antoanete, izbrusiti stil igre do savršenstva i dobiti titulu majstora. Mijenjanje fabule iziskuje napor izmišljanja novih likova, kojeg rado u komforu postojanja izbjegavamo, toliko saživljeni…

Nastavi čitanje →